Eko urbane priče

prica2

Beseda o dosadi

Njeno veličanstvo Dosada, crna kraljica sa stotinu ruku kojoj se svi kad tad poklonimo, verovatno je najgori greh koji čovek može sebi da nanese. Kao što je narkomanija najgori porok jer za sobom dovodi sve ostale tako i dosada, nepravedno izostavljena sa liste sedam smrtnih grehova, za sobom donosi onih sedam koji su navedeni. Dosada izjeda čoveka podmuklo poput karijesa. Od njegovih sposobnosti pravi groblje dalekih uspomena na odavno nevažne uspehe, njegovi talenti (ukoliko su preživeli) sada izazivaju sažaljivi osmeh, "Šteta za njega, on je nekada mogao...", "Bio si...". Na prvi prizvuk pluskvamperfekta nešto se u njemu na tren probudi, kao da zaiskri onaj stari elan ali Crna kraljica munjevito reaguje i on se vraća u svoju tamu ubeđen da ljudi koji mu sve to govore nisu u pravu, ali on nema volje da se raspravlja sa njima, ne danas. Sutra. Videće oni. Sve češće sanja dan neke velike pobede, nečega što bi zasenilo sve poraze, sve vreme koje je izgubio predajući se dosadi no taj dan ne dolazi. Čak i za najmanju pobedu potrebno je nešto energije, a čovek koji se predao dosadi je ima jako malo, on pliva tek da se ne udavi. Zatim na scenu stupa kockarski mentalitet. Da bi prikrio nezadovoljtvo porazima on podiže uloge u bednom pokušaju da povrati svoje, možda i da nešto ućari. Ipak, ako je nesposoban za male korake kako bi mogao da izdrži sprint? Najveća opasnost dosade je u tome što ubija volju od čega posledično atrofiraju sve druge sposobnosti. Terajući čoveka od svake produktivnosti ona ostavlja puno vremena. Nesposoban da učini išta drugo takav čovek se postepeno predaje drugim gresima. Ponos, jer ima potrebu da se brani od istine a to čini tvrdoglavo odbijaući da prizna problem drugima da ne bi morao sebi. Zavist manje ili više sama sebe objašnjava, onaj koji nema ništa a mogao je mnogo olako poželi tuđe i to ne dobija. Zato je besan. Manjak energije ga čini lenjim i siromašnim, kako duševno tako i materijalno - zato će želeti da mu ogroman novac padne s neba, da njime bez ikakvog truda kupi sve ono što ne može da ostvari. Prežderava se u unapred propalom pokušaju da popuni prazninu koju oseća u sebi. Poslednja faza je samosažaljenje. Ubeđen da ga niko ne razume on se sve više povlači u sebe, krije se iza moralnih pridika u kojima su ga prijatelji zaboravili, žena napustila, svet se ogrešio o njega... Svi su krivi osim njega samog. Nije retko da se takvi ljudi trgnu bez ikakvog očiglednog povoda, međutim i to "trzanje" je posledica dobijenog rata sa dubokim ožiljcima. Ponekad se desi i da taj "trzaj" nije došao prekasno.

Povratak na priče