Eko urbane priče

prica32

No Pasaran!!!

Primetivši da su sve manje i manje šanse da uradim nešto sa svojim životom, nešto gotivno to jest, rešio sam da osnujem stranku. Šta drugo čoveku preostaje kada propadne na svim ostalim poljima?

Najpre, treba mi naziv. Recimo Anahronističko Ideološki Dominantna Stranka. Ili kraće AIDS. Ima lepu i prepoznatljivu skraćenicu koja se lako pamti, a pomalo uteruje i strah u kosti. Dublje značenje bi bilo da nam neko u trenutku nepažnje (recimo jer je pijan) da glas i posle ne može da nas se otarasi do kraja života. Sa druge strane, niz vujaklijskih izraza označava stranku kao intelektualnu što će reći da bi ljudim mogli dugo da prodajemo teoretsku mudrost pre nego što provale da je sve to prazna priča. I treće, najvažnije, jeste to što će stranka biti večita opozicija. Razlozi su mnogi. Naime, ljudi nekako lakše glasaju za opoziciju i, što je još važnije, lakše je biti opozicija. Kada si na vlasti ipak kad tad moraš nešto da uradii, makar i pogrešno. U opoziciji je 'ladovina. Samo kritikuješ one budale na vlasti i šta god da oni urade ti u tome pronađeš nešto što ne valja. Dalje, opozicija pruža mogućnost da se kao predstavnik naroda posvetiš uređenju parlamentarnog života. Mi bi u tom smislu brinuli da u skupštinskom toaletu nikada ne ponestane prekopotrebnog materijala. Naime, naša komisija je utvrdila da se prečesto dešava da u pomenutom objektu nema niti jedna rolna ustava što otežava funcionisanje parlamenta, naročito posle obilnog ručka u skupštinskoj menzi koji je ionako preskup. Dinar i po za Karađorđevu šniclu? Ma aj'te molim vas, na šta to liči? Druga stvar na koju valja obratiti pažnju je sapun. Naime, poslanicima se mora omogućiti da u svakom trenutku operu ruke od zakona za koji su upravo glasali. Štaviše, čiste ruke su osnova političke higijene. Dobro, kada smo nepogrešivo detektovali goruće probleme u parlamentu koji je baza svake demokratije da pređemo na program.

1. tačka - Let somebody else do it

U pitanju je izborni slogan koji smo preuzeli od nama prijateljske političke opcije. Naime, pre nekoliko godina se vođa & ikona američke unutrašnje politike, vama poznatiji kao Homer Simson, kandidovao za gradonačelnika Sprinfilda verujući u svoju parolu: "Neka to uradi neko drugi". Ideja počiva na činjenici da je birokratija glomazan sistem u kome svoj posao uvek možeš da uvališ nekome. Mi smo ovaj kamen temeljac ozbiljne političke misli prihvatili i usvojili kao da nam je rod rođeni.

2. tačka - Odbrana nacionalnih tekovina

Nacionalne tekovine su ozbiljna tema koja može biti pokrenuta samo u slučaju ozbiljne nacionalne krize. Srećom, kod nas je uvek u toku neka ozbiljna nacionalna kriza. Ideja je sledeća: kada se poslaniku naše stranke postave uvek nezgodna pitanja u vezi sa imovinom ili mestima u upravnim odborima on je dužan da što glasnije uzvikne: Ne damo Kosovo! Temelj ovakve politike je u činjenici da bauk zapada sve svoje slobodno vreme koristi da pokaže i dokaže kako naš, inače idealan i savršen politički sistem, ne funkcioniše. Da nije tih nepravednih smetnji narod bi brzo uvideo dalekovidost i istinsku mudrost naše politike.

3. tačka - Da, ali...

Univerzalni sistem funkcionisanja stranke. Kada se poslanik nađe u nezgodnoj situaciji, na primer pred novinarem kog nije moguće potkupiti (jedan se odselio, drugi je još uvek tu negde), nastupa trenutak u kome se ova odbrambena taktika pokazuje u celokupnoj svojoj savršenosti. Način njene upotrebe je mnogostruk. Da, mi smo nesposobni, ali ovi drugi su još gori. Da, obećali smo to i to, ali objektivne prepreke koje nam krajnje podlo i subverzivno postavljaju naši vekovni neprijatelji su to onemogućile. Uostalom, ovi drugi to nisu čak ni obećali. Dakle, mi smo bolji. Ovakve primere je moguće nizati u nedogled.

4. tačka - Ekološka svest

U poslednje vreme ekologija nije samo pitanje opstanka naših potomaka za koje nas ionako baš briga već sjajna prilika da rešimo goruće socijalne probleme. Kada govorimo o gorućim socijalnim problemima mislim na onaj deo stanovništva koji se greje na drva i gas. Umesto da im uvedemo preskupo centralno grejanje (jer naša država ne sme biti centralizovana ni u kom smislu, pa ni putem grejanja) preporučićemo im da bez ikakve novčane nadoknade pređu na globalno zagrevanje. Globalizacija je ozbiljan proces i mi mu se moramo hitno priključiti. Štaviše, već smo podneli zahtev za kredit kojim bi finansirali studiju izvodljivosti ovakvog rešenja. Grupa eksperata je spremna da krene na Bahame koji su epicentar globalnog zagrevanja i tamo se posveti implementaciji principa i postulata ovakve politike.

5. tačka - Problemi privrede i nezaposlenosti

Nejaka privreda i ogromna stopa nezaposlenosti podrivaju našu inače besprekornu ekonomiju. Razlozi nejake privrede se kriju u našem istorijskom nasleđu. Naime, još od doba prvobitne zajednice i robne razmene naši su poljoprivrednici bili vođeni principom "Nije to za jelo, to je za pijacu". Prelaskom sa sela u grad, odnosno sa njive u fabrike taj princip se preneo u sve proizvodne linije. Odmah po dolasku u opoziciju zahtevaćemo poseban propis kojim se seljaku nalaže da svaki komad paradajza koji padne u blato ili septičku jamu odmah obriše priručnom krpom koja će biti obavezna zakonom. Kada jednom problem bude sasečen u korenu, sve njegove posledice će vremenom nestati. Što se nezapslenih tiče, svima ćemo umesto nadoknade sa biroa omogućiti besplatan internet da bi mogli da bleje po ceo dan na Fejsbuku i tako u korenu saseći svaku mogućnost masovnih štrajkova, osim putem grupa na Fejsu, ali to ionako niko ne uzima za ozbiljno.

6. tačka - Konačno rešenje

Kada jednom narod provali šta se radi moraćemo da nestanemo bez traga i glasa. Ideja je da se priključimo ekspertima na Bahamima gde ćemo otići da tražimo alternativno gorivo ili istražijemo mogućnost života na Veneri. Za razliku od Gazda Jezde i drugih glupana, nećemo se vraćati.

Povratak na priče